HARD-HIT Athlon 64 4800+ X2 Mali zeleni uzvraća udarac Nakon Intelovog, u ruke nam je stigao i AMD-ov dvojezgreni stolni procesor. Riječ je o trenutno najbržem i najskupljem Athlonu 64 Socket 939 koji predstavlja direktnu konkurenciju Pentiumu Extreme Edition 840. Vrijeme je za sučeljavanje “prsa o prsa”
Paralelno s izdavanjem nove revizije 90-nanometarskih procesora, AMD je svojom tehnologijom došao do stadija u kojem može integrirati dvije jezgre u jedan procesor. Zapravo, cijela priča o dvojezgrenosti u AMD-ovom slučaju poprima mnogo zanimljive značenje. AMD je svoju arhitekturu K8 od samih početaka dizajnirao za dvojezgreni rad. Jedini problem s “dvoglavim” procesorima bio je proizvodni proces. Budući da novi 90-nanometarski proizvodni proces baziran na tehnologiji Dual Stress Liners dopušta viši radni takt procesora, stvorila se prava prilika za proizvodnju nove vrste procesora koji uz svoje ime nose sufiks X2. Dual Stress Liners je tehnologija koju je AMD razvio u suradnji s IBM-om. Zapravo se radi o implementaciji tehnologije “rastegnutog” silicija koju Intel rabi već duže vrijeme. AMD-ova tehnologija je tehnički naprednija od Intelove budući da je s njom moguće rastegnuti atomsku rešetku silicija u PMOS i NMOS tranzistorima, dok Intel sa svojim Strained Siliconom rasteže rešetku samo jedne vrste tranzistora. Uz to, AMD novu tehnologiju kombinira s tehnologijom SOI (Silicon on Insulator), što proizvodni proces ove tvrtke u teoriji čini naprednijim od Intelovog.
Efikasna arhitektura S obzirom na to da su AMD-ovi procesori otpočetka bili namijenjeni za prijelaz na dvije jezgre, jasno je da to nosi određene prednosti. Dvojezgreni Athloni načinjeni su od jednog komada silicija budući da dvije jezgre dijele jedan te isti integrirani memorijski kontroler. Na jednak način jezgre pristupaju HyperTransport sabirnici koja ih povezuje s ostatkom sistema. Jezgre se na memorijski kontroler ne spajaju direktno, već koriste dva seta logike koji se nazivaju SRI (System Request Interface) te Crossbar Switch. Ovo procesorima omogućava internu komunikaciju bez uplitanja sistemske sabirnice ili radne memorije te povećava efikasnost dvojezgrenog dizajna, u prvom redu ako je riječ o održavanju koherencije cachea. Kad smo već kod cachea, valja napomenuti da AMD proizvodi dvije vrste procesora Athlon 64 X2 - s pola i jednim megabajtom cachea. Svaka od jezgri ima vlastiti L1 i L2 cache. S obzirom da koriste jedan te isti memorijski kontroler, sigurno se pitate da li dvojezgreni Athloni imaju degradirane memorijske performanse. To je točno budući da dvije jezgre moraju pristupati jednakim resursima. Pozitivna strana ovog problema je što su procesori kompatibilni s postojećim matičnim pločama sa Socketom 939. Da bi procesor proradio na novoj ploči, potrebno je samo nadograditi BIOS na novu verziju. AMD nagodinu planira predstaviti nove verzije dvojezgrenih procesora (a i novi čipset i novi socket) čiji će memorijski kontroler podržavati DDR2 memoriju brzine 667 MHz (a vjerojatno i više), što bi trebalo riješiti problem sporije komunikacije s memorijom. Memorijski kontroler implementiran u nove procesore je unaprijeđen u odnosu na starije varijante. Poboljšana mu je kompatibilnost u radu s većim brojem memorijskih pločica, unaprijeđeno hardversko predohvaćanje podataka te proširen broj write combining buffera s dva na četiri.
