Kako je moguće replicirati nešto takvo kao što je svijest?
Ako želite živjeti vječno, morat ćete pričekati još pedesetak godina. Vječni život bit će moguć sredinom 21. stoljeća i to zahvaljujući računalima koja će moći pohraniti sadržaj ljudskog mozga.
"Realno je očekivati da će oko 2050. računala moći spremiti sadržaj mozga, pa smrt više neće biti problem", predviđa Ian Pearson, voditelj odjela futurologije u British Telecomu, prenosi tjednik The Observer.
Prema njegovim riječima, ta će tehnika biti prilično skupa i bit će na početku rezervirana samo za bogataše.
"Ako ste siromašni, morat ćete pričekati 2075. ili 2080. da to postane rutinska stvar", dodao je.
Pearson misli da će do 2020. već biti moguće konstruirati računalo s ugrađenom sviješću, s inteligencijom koja premašuje ljudsku.
Kad osoba umre, sadržaj njenog mozga moći će se prebaciti na superkompjutor, koji će omogućiti osobi da funkcionira unutar kompjutora.
Umjesto u formalinu, mozgove ćemo čuvati u kompjutorimaPearson je zasnovao svoju teoriju na činjenici da je Sony PS3 čak 35 puta snažniji od PS2, a ima 1 posto procesorske snage ljudskog mozga. On predviđa da će za 50 godina kompjutori moći funkcionirati jednako dobro kao i ljudski mozak.
Pearson tvrdi da će sljedeći cilj kompjutorizacije biti repliciranje svijesti.
Također predviđa da će kompjutorski sustavi budućnosti imati emocije, tako da će se, primjerice, zrakoplovi "plašiti" pada više od putnika te će u slučaju opasnosti pokušati napraviti sve kako bi ostali u zraku.
Osim toga, predviđa i da ćemo "više vremena provoditi u virtualnom prostoru" uz pomoć napredne trodimenzionalne tehnologije, uronjeni u kompjutorski generiranu okolinu u kojoj ćemo se socijalizirati i obavljati svoje poslove.
"Kada vam tehnologija omogući živu 3D sliku, a veza s vašim nervnim sustavom dopusti da se rukujete, to je kao da se nalazite u uredu druge osobe. Nemoguće je povjerovati da to neće postati normalni način komunikacije", smatra on.
Vjerovali ili ne, za nekih 50-ak godina tako ćemo moći živjeti zauvijek zatvoreni unutar Dellova superkompjutora koji su kupili naši najbliži kako bi nas, makar na taj način, održali na životu.
Mizerno naspram pravog života od krvi i mesa, ali bolje išta nego ništa, zar ne?
